Pokraj livade prepune cvijeća stoji jedan stari hrast. To je drvo hrapave kore i savijenih grana. Ima zanimljive listove koji su poput ukrasa. U jesen se na njemu pojavi plod koji se zove žir. On tu raste stotinama godina.

Skoro toliko dugo u njemu žive bubamare. Nekada davno, tu je bila jedna velika grana. Kada je bila zima, palo je toliko snijega da se grana od težine odlomila. Onda su na tom mjestu djetlići izdubili rupu. Upravo ta rupa je postala dom bubamara.

To su posebne bubamare. One oduvijek imaju specijalan zadatak: lete okolo i slušaju želje drugih, prate ljude i životinje. Kada netko nešto želi, mala bubamara koja je u blizini to čuje. Ona odleti do velikog hrasta. Tamo kaže drugim bubamarama koju želju treba ispuniti i kome.

Onda se one sve skupe i otvore čarobnu knjigu. U toj knjizi imaju nacrte za kalupe. Kada pronađu nacrt za kalup koji odgovara toj želji, odlete do njihovih prijatelja pčela. One im daju vosak u kojem čuvaju med. Od tog voska, one izrade kalup prema nacrtima iz čarobne knjige.

Kada je kalup gotov, iz čarobne knjige pročitaju recept za ostvarenje te želje. Kada znaju koji je recept, polete prema livadi i potraže cvijeće i ostale sastojke koji su u receptu. Onda skupljaju mirise cvijeća, donose ga i stavljaju u kalup. Uvijek donesu i nekoliko djetelina s četiri liista, koje su simbol sreće i glavni sastojak. Donesu malo jutarnje rose s trave i sve dobro promiješaju.

Kada kalup napune čarobnom smjesom, onda ga odnesu na panj pored hrasta. Zatim se poredaju oko kalupa i krenu mahati krilima. Tako se miris smjese digne iz kalupa visoko u zrak i odleti do osobe kojoj treba ispuniti želju. Osoba udahne taj miris i osjeti sreću i zadovoljstvo. Nedugo nakon toga, želja koju je ta osoba željela se ispuni.

Tako male bubamare marljivo rade i ispunjavaju želje. Nije ni čudo da svi vole vidjeti bubamaru. Na neki neobičan način, svi osjete sreću kada je vide. To je sigurno zato što se skoro svakome dogodilo da mu se želja ispunila, nakon što je vidio bubamaru. One obožavaju ispunjavati želje i same su sretne dok to rade.

Jednoga jutra je počela padati kiša. Toliko je jako padala da su se sve bubamare trebale sakriti u njihovo tajno skrovište unutar hrasta. Nisu se bubamare previše brinule zbog kiše. Dobro im je došlo malo odmora.


Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.

Slijedeća priča: Laku Noć Vila