Glatko i neprimjetno nebom lete čuvari života. Nitko ih ne vidi, a oni su posvuda. Ne vidimo ih jer su oni boje koje naše oči ne vide. Za to postoji razlog. Njihova zadaća je da pomažu svim živim bićima. Ne miješaju se puno u to što radimo. Ponekad samo malo pomognu da se ne dogodi nešto loše.

Od malih nogu nas roditelji i svi ostali uče da trebamo paziti na sebe. Na primjer, kada prelazimo cestu, gledamo lijevo pa desno. Zašto baš lijevo, pa desno? Zato što s naše desne strane voze auti koji su bliže nama, dok prelazimo cestu. S desne strane idu auti koji voze drugom stranom ceste, tamo gdje dođemo kada pređemo pola ceste. Gledamo prvo lijevo da bismo prvo ugledali auto koji je bliže nama. Ima zemalja gdje auti voze u suprotnom smjeru. Tamo ljudi gledaju prvo desno, pa lijevo.

Postoji bezbroj situacija u kojima trebamo biti oprezni. Dok smo još mali, roditelji nas uče koje su to situacije i kako izbjeći nezgode. Često se roditelji previše brinu i brane nam stvari koje nisu tako strašne. Možemo mi to, mi smo spretna i hrabra djeca. No, roditelji samo žele da se nešto loše ne dogodi. Zbog toga nam brane raditi puno toga. Kako rastemo, tako možemo bezopasno raditi sve više stvari i znamo se brinuti sami o sebi.

Dječak Mario se igra u svom dvorištu. On se obožava igrati s nogometnom loptom. U kutu dvorišta ima pravi nogometni gol. Tamo Mario vježba gađanje gola loptom. Puno je vježbao i dobro mu ide. Prvo odabere mjesto s kojeg će gađati gol. Stavi loptu na travu, napravi nekoliko koraka unatrag, odluči se koji dio gola će gađati. Zamisli kako trči prema lopti i ispucava je nogom. Zatim gleda kako lopta leti prema golu i pogađa baš to mjesto. Baš u tom trenutku, kada osjeti sreću i ushićenje, prestane zamišljati i krene prema lopti. Ispuca je isto onako kako je zamislio i promatra. Često se dogodi baš onako kako je zamislio.


Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.

Slijedeća priča: Nevidljivi Vanzemaljac