Rano je jutro. Na livadi je magla koja se polako spušta na travu. Stvaraju se kapljice vode koje umivaju travu i polako klize niz nju. Trava je zelena i vesela. U daljini, ovce još spavaju. Njihov pastir se polako budi. On ih čuva i vodi na livade gdje pasu travu. Čim se probude, ovce su gladne. Vjerojatno su cijelu noć sanjale travu. Danas ih vodi na novu livadu. Tamo je posebno fina trava. Malo je dalje, ali isplati se otići.

Ovce su sada unutar ograde. Svaku večer, pastir i njegova dva psa dovedu ovce do velike štale. Tamo ima jedan natkriveni dio koji se može zatvoriti velikim vratima. Kada pada kiša ili je jako hladno, one su unutra. Dok je ljeto i lijepo vrijeme, ovce vole provesti noć vani. Imaju krzno i jako im je vruće unutra. Ispred štale, je veliki ograđeni dio, poput dvorišta, gdje im je puno ugodnije.

U tom stadu, ima jedna crna ovca. Još je mala. Ona je stalno uz mamu. Rijetko kad se odvoji od svoje mame. Najviše voli biti naslonjena na nju i osjetiti njenu toplinu i ljubav. Ponekad skupi hrabrosti i odvoji se od mame. Krene prema drugim malim ovcama da vidi što one rade. No, male ovce tada pobjegnu. Ne žele biti pored nje i igrati se s njom. Tada mala crna ovca bude tužna i vrati se mami.

Ovce se najviše boje mraka. Kada padne mrak, one se stisnu jedna uz drugu. Iako ih pastir čuva i dva psa čuvara su uvijek tu da ih zaštite, one se ipak boje. Mala crna ovca ih podsjeća na mrak. Kada ju vide, one se sjete mraka, zbog toga ne žele biti blizu nje. Pastir je otvorio ogradu. Ovce sada mogu krenuti.

Dok hodaju prema livadi, na koju ih pastir vodi, one zastanu i odgrizu malo trave. Onda ih pastir i njegovi psi potjeraju da krenu. Brzo one zaborave gdje idu. Pogotovo kada vide da putem ima trave. Pastir zna da se one trebaju dobro najesti, pa ih vodi gdje ima puno trave. Još malo pa stižu tamo.

Crna ovca prvi put ide bez mame. Njena mama nije baš dobro, pa je ostala ležati u štali. Ona je htjela ostati uz nju, ali ju je pastir uzeo u ruke i iznio van. Spustio ju je pored ostalih ovaca i krenuli su. Ona je dugo dozivala mamu. Čula je kako i mama doziva nju. Onda se mamin glas izgubio u buci koju su stvarale ostale ovce. Ona se pokušavala približiti ostalim ovcama, no one bi se odmah udaljile. Nije joj bilo jasno zašto je ne vole. Znala je da ima crno krzno, a one bijelo. Boja krzna je bila jedina razlika.


Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.

Slijedeća priča: Pokvarena Veš Mašina