Djed i baka imaju svoj vrt. U njemu uzgajaju razno povrće. Ja im često pomažem. Baka svaki dan nešto radi u vrtu. Ja sam često s njom. Ovo je već druga godina kako pomažem oko vrta. Sjećam se kako sve počinje.

U proljeće djed pripremi zemlju. Sve prekopa i usitni. Cijeli vrt je poput pješčanika u parkiću. Onda moja baka kopa rupe i stavlja unutra gnojivo. Ona kaže da od njega povrće bolje raste. Moj zadatak je ubaciti sjemenke u te rupe. Baka mi pripremi malu posudicu sa sjemenkama. Onda mi kaže koliko ih trebam ubaciti u svaku rupu. Nakon toga, baka zatrpa te rupe sa zemljom. Tada opet ja nastupam. Imam svoju kanticu za zalijevanje. Natočim u nju vode do vrha, i onda zalijevam zemlju gdje smo stavili sjemenke. Jako volim jesti mrkvu. Baka mi kaže da sam mali zeko.

Ove godine smo posijali skoro pola vrta mrkvi. Išla sam s bakom na tržnicu. Tamo smo na štandu kupili male paradajze i paprike. To su male biljčice koje stavimo u posudu s vodom i donesemo do vrta.

Onda baka opet iskopa rupe, unutra stavi malo gnojiva. Tada ja uzmem jednu malu biljčicu, stavim joj korijen u rupu i držim. Baka ju pažljivo zatrpa sa sitnom zemljom. Bitno je da između njih ima razmaka. Baka kaže da trebaju prostora. Kada ih zasadimo, onda opet ide zalijevanje s kanticom.

Pored mrkve smo zasadili paradajz i paprike. S druge strane vrta smo posijali špinat. Djed i baka ga jako vole, ja malo manje, ali ga pojedem. Pored špinata smo posijali peršin. On ima zanimljiv miris. Baka ga stavlja u variva i juhe. Kada završi u mom tanjuru, ja ga uvijek izvadim i stavim sa strane.

Svaki put kad odem kod djeda i bake, obavezno idem u vrt vidjeti kako raste. Jedva čekam da mrkvice narastu da ih mogu jesti. Stalno pitam djeda i baku kada će mrkvice narasti, oni uvijek odgovore: “Uskoro!”. Ja bih najradije da to bude odmah, a ne uskoro.


Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.

Slijedeća priča: Grad Šarenih Šešira