Puž Koji Želi Pomirisati Ružu
Jutro je hladno i maglovito. Ispod lista jedne velike biljke spava puž. Prethodne večeri popeo se on na biljku, otišao je s donje strane lista i zaspao. Kada je ispod lista onda ga nitko ne vidi. Tamo je siguran i spava.
Sunce polako izlazi i zagrijava biljku. Ona se budi i počinje micati prema suncu. Njeni listovi trebaju uloviti što više sunčeva svjetla. Sunčevo svjetlo je potrebno biljkama da proizvedu energiju koja im je potrebna za rast.
Duboki korijen upija vodu iz zemlje. Listovi upijaju sunčevu svjetlost i zrak. Tako proizvode energiju od koje rastu. Uz sve to proizvode još jednu dragocjenu stvar, a to je kisik. To je dio zraka koji udišu ljudi i životinje. Bez njega ne bi mogli živjeti. To je još jedan od razloga zašto svi vole biljke, zato što su svima potrebne. Bez njih bi nestalo kisika.
Puž se polako budi, malo zbog topline Sunca, malo zbog pomicanja biljke. On se polako spušta niz stabljiku biljke na šumsko tlo. Njemu se nigdje ne žuri. Ima on puno vremena. Nema puno zadataka koje treba obaviti. Jedino što treba je nešto pojesti i malo prošetati.
Hrane ima u izobilju; posvuda su biljke, lišće i gljive koje najviše voli jesti. Preko noći je narasla gljiva. Još dok je bio na biljci, primijetio ju je. Polako je krenuo prema njoj. Bit će ona lijep obrok. Ima sreće, jer u blizini nema nikoga. Nitko ju neće pojesti prije njega.
Lagano se on kreće prema njoj. Sada je već blizu i prepoznaje vrstu gljive. Ovu može jesti, jako je ukusna. Ima gljiva koje se ne mogu jesti. Neke su kisele i nisu ukusne. Neke su otrovne i ne smiju se jesti. Čim proba gljivu, on zna kakva je. S vremenom je naučio skoro sve gljive koje tu rastu, tako da zna čim ju vidi da li ju može pojesti.
Proveo je cijelo jutro jedući tu gljivu. Sada je sit i više ne može. Ostavlja ostatak gljive da ga netko drugi pojede. Šteta bi bila da propadne, kada je tako ukusna.
Krenuo je sada malo u razgledavanje. Svaki dan voli otići negdje gdje nije prije bio. Došao je do jedne ograde, koja je bila visoka. Na sreću, kroz ogradu može proći, pa se ne mora penjati preko nje. Brzo je prošao kroz ogradu. Ušao je u lijepo dvorište. Trava je nisko pokošena, a cvijeća ima u izobilju. Šteta što više nije gladan; sigurno bi nešto tu gricnuo. No, nema veze, sada će samo malo razgledavati.
Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.