U sredini šume, na malom brijegu, obasjano suncem, stajalo je jedno drvo. Nije to bilo obično drvo – svi su znali za njega. Tko god bi prolazio šumom, zastao bi i divio se. To drvo bilo je posebno. Onaj tko bi ga dobro promotrio, vidio bi da je bilo nekako veselo i sretno. Nije ni čudo što su ga stanovnici šume zvali "Sretno drvo".

Njegove grane rasle su na sve strane, a listovi su treperili na vjetru. Iz posebnog kuta, za koji su samo rijetki znali, moglo se razaznati lice. Grane su bile raspoređene tako da su poprimile crte lica, a iz očiju je zračila sreća. Dvije velike grane, koje su rasle svaka na svoju stranu, izgledale su kao usta koja se smiju. Sitne grančice na vrhu bile su prepune lišća, koje je bilo poput kose koja leprša na vjetru. Stanovnici šume rado su se družili u blizini drveta.

Kad god je bilo nešto važno u šumi, svi su znali gdje će se naći: naravno, kod sretnog drveta. Drugo drveće je htjelo biti poput njega. Sve drveće se trudilo biti kao sretno drvo. Tako je cijela šuma imala posebno ozračje – pozitivno, veselo i sretno.

Jednoga dana, na drvo su došle bube - bube koje jedu koru i lišće drveća. Pošto je sretno drvo izgledalo najslađe, one su navalile na njega. Bilo im je fino i ukusno. Gostile su se i grickale ga sa svih strana. Drvo je bilo bespomoćno. Pokušalo je sa svim trikovima koje drveće ima. Ispustilo je kiseli sok koji inače otjera bube. No, kiseli sok se svidio bubama i njega su smazale. Pokušalo je podignuti listove tako da sunce dopre ispod. Bubama se i to svidjelo. Malo su se sunčale i ljenčarile. Kada im je to dosadilo, nastavile su ga grickati. Ono je bilo sve tužnije i tužnije.

Uskoro su i stanovnici šume primijetili da nešto nije u redu. Listovi na drvetu nisu više onako sretno treperili. Boja je postala blijedo-zelena. Grane koje su izgledale poput usta koja se smiju spustile su se. Više nije bilo smiješka na licu drveta. Drvo više nije moglo ništa napraviti. Čekalo je da počne padati kiša. Nadalo se da će jaka kiša isprati bube.


Za nastavak priče, instalirajte mobilnu aplikaciju.

Slijedeća priča: Izgubljeni u Magli